Njegov život i djelo

Biografija Rev. Sun Myung Moona

Kratak opis života Rev. Moona. Za potpunije informacije o njegovu djelovanje pogledajte njegov rad.

1920: Rev. Moon rodio se u mjestu koje je danas u Sjevernoj Koreji

Kuća u kojoj se rodio Rev. Moon (Sjeverna Koreja)

Sun Myung Moon rodio se 6. siječnja 1920. u obitelji farmera koji su stoljećima obrađivali zemlju. Kao dječak pohađao je konfucijsku školu i bio strastveni promatrač prirode. Oko 1930.-te godine, njegovi su roditelji postali gorljivi kršćani, prezbiterijanci, a mladi Sun Myung Moon postao je učitelj vjeronauka.

U to vrijeme, Japan je vladao Korejom i sve Korejce prisiljavao na primjenu šinto religije. Religijska netolerancija japanskog režima bio je jedan od vidova prezira koji su imali prema Korejcima, narodu kojeg su smatrali nižim. Korejci su bili podvrgnuti 40.-godišnjem poniženju i okrutnosti kao dijelu Velike japansko-azijske prosperitetne sfere. Odrastajući u vlastitoj potlačenoj zemlji, Sun Myung Moon rano je iskusio bol nepravde, bilo od strane svog vlastitog naroda ili od ruku japanskih vladara.

Kao mladić, Rev. Moon postao je duboko svjestan ljudske patnje i propusta čovječanstva da stvori svijet ljubavi i pravednosti. Pokušavao je shvatiti zašto ljudi pate i kako se patnja može okončati. Odlazeći u crkvu, znao je da religija govori o osnovama ljudskog života i onima koji slušaju Boga, obećava idealan svijet. Ali vidio je da postojeće tradicionalne religije, iako stoljećima stare i zasnovane na svetim spisima koje pružaju otkrivenja i duboke uvide, u stvarnosti nisu bile u stanju odgovoriti na mnoga životna pitanja ili riješiti najdublje probleme s kojima je čovječanstvo suočeno. Zabrinut velikim jazom između regijskih ideala i stvarnog stanja u kojem se svijet nalazi, kroz život molitve i temeljito proučavanje svetih spisa, započeo je svoju vlastitu gorljivu potragu za rješenjima.

1935: Poziv od Isusa Krista

Rev. Moon 1935.

Rano ujutro, na Uskrs 1935. godine, Isus se ukazao mladom Sun Myung Moonu dok se molio u korejskim planinama.

U toj viziji, Isus ga je zamolio da nastavi djelo koje je on započeo na zemlji prije gotovo 2000 godina. Isus ga je pitao da dovrši zadaću uspostavljanja Božjeg kraljevstva na zemlji i donošenja mira čovječanstvu.

Mladi Korejac je bio zapanjen tim susretom, a posebno molbom koja mu je dana tako da je isprva odbio. Međutim, nakon dubljeg razmišljanja, meditacije i molitve, obećao je da će preuzeti tu tešku misiju.

1935.- 41: Rev. Moon prima i razvija Božanski Princip

Nakon što je osobno prihvatio Isusov poziv, mladi Moon dao se na otkrivanje značenja tog neobičnog poziva. Ako ga je Isus pozvao da dovrši njegovu misiju, to je značilo da Isusova misija nije bila do kraja ispunjena. Zar nije spasenje križem sve što čovječanstvo treba? Što je to Isus ostavio nedovršeno na zemlji? Ako grijeh nije u potpunosti riješen, što je pravi korijen grijeha?

Sun Myung Moon je bez prekida proučavao Bibliju i druga religijska učenja kako bi odgonetnuo te misterije života i ljudske povijesti. Za to vrijeme ušao je u duboku komunikaciju s Bogom i zakoračio na ogromno bojno polje između duha i tijela. Odričući se svojih vlastitih želja prevladao je kušnje znanja, bogatstva i fizičkog zadovoljstva. Počeo je shvaćati Božju patnju i Njegovu čežnju da se ponovo sjedini sa Svojom djecom. Spoznao je teške korake koje čovječanstvo treba poduzeti da bi se vratilo Bogu i uspostavilo istiniti mir na zemlji. Nakon što je primio poslanje od Boga, znao je da ne može uspjeti u svojoj zadaći bez temeljitog razumijevanja Stvoritelja i Njegove tvorevine. Pojačao je intenzitet svoje potrage za istinom, provevši dane i noći u žarkoj molitvi, strogom postu i izučavanju. Njegova metoda je bila postaviti određeno pitanje, istraživati odgovore u duhovnom i fizičkom svijetu te zatim tražiti potvrdu i dokaz tih odgovora kroz molitvu. U nekoliko slučajeva izravno je bio vođen Abrahamom, Mojsijem, Isusom, Muhamedom, Budom i drugim svecima i mudracima svih vjera, koji su ga sreli u duhu i doprinijeli njegovom razumijevanju Boga i složenoj povijesti Božjih odnosa s čovječanstvom. Do svoje 25 godine, razvio je osnove Božanskog Principa i Principa ujedinjenja.

1941.- 43: Obrazovanje, zatočeništvo i mučenje u Japanu

Rev. Moon je 1941. godine završio srednju školu i otišao u Japan studirati električni inženjering na industrijskom koledžu pri univerzitetu Waseda. Za vrijeme njegovog boravka u Japanu, nastavio je s dubokom molitvom i potragom za istinom. Školski prijatelj iz tog vremena rekao je da je u svojoj sobi imao tri Biblije – jednu na korejskom, jednu na engleskom i jednu na japanskom jeziku, koje je neprestano proučavao.

Ujedno je bio i kršćanski vođa u korejskom pokretu za neovisnost od japanske okupacije Koreje. Mladi kršćani i komunisti bili su najjači voditelji pokreta neovisnosti od japanske okupacije. U Japanu su neki od njegovih najbližih školskih prijatelja bili komunisti i dok ga je njihov ateizam bolio, prepoznao je njihovu iskrenu predanost utopijskom idealu. Kolega student iz tog vremena, Aum Duk-Moon, pripovijeda da je Rev. Moon branio komuniste pred svojim kršćanskim prijateljima, govoreći da su dobri ljudi i da Korejci trebaju zajedno raditi da spase svoju zemlju. Na kraju su ga Japanci zatvorili zbog njegovih podzemnih aktivnosti i mučili jer nije otkrio imena svojih suradnika. To zatvaranje bilo je prvo od njegovih šest utamničenja od strane četiriju vlada: Japana, Sjeverne Koreje, Južne Koreje i Sjedinjenih Država.

1943.- 46: Povratak u Koreju, rad s kršćanskim crkvama, zatvaranje i mučenje

Rev. Moon se 1943. godine vratio u svoju domovinu. Nakon povratka iz Japana Rev. Moon se oženio sa Sang Il Choi, velikom kršćankom iz poznate prezbiterijanske obitelji.

1944. Rev. Moona je ponovo zatvorila i okrutno mučila japanska okupacijska vlada u Koreji, nakon što se njegovo ime pojavilo tijekom ispitivanja komunističkog prijatelja studenta koji je bio aktivan u protujapanskom podzemlju u Tokiju. Odbio je priznati krivnju i na kraju bio oslobođen.

Unatoč takvom lošem postupanju od strane Japanaca, njegov rođak i prijatelj iz tog vremena pripovijeda da je Rev. Moon pokazivao samo ljubav i poštovanje prema Japancima. Kad je rat završio u kolovozu 1945. nagovarao je druge da se ne osvećuju lokalnim japanskim dužnosnicima i tajno radio na tome da ih sigurno prebaci natrag u Japan.

Do 1945. sustavno je organizirao svoje učenje, koje poznajemo kao Božanski Princip i započeo javno misionarsko djelovanje. Božanski Princip je temeljno učenje Rev. Moona i Crkve ujedinjenja.

Koreja, iako azijska zemlja, poznata je kao zemlja s najgorljivijom kršćanskom vjerom od svih drugih država. Reverend Billy Graham bio je vrlo impresioniran duhovnom vitalnošću njezinih crkava tijekom svojeg prvog posjeta Koreji i prorekao da će Koreja jednog dana slati misionare da oživi Zapad. U toj atmosferi žarkog kršćanstva, prvobitni plan Rev. Moona nije bio stvoriti odvojenu denominaciju, vjeru, nego raditi zajedno s drugim kršćanima u izgradnji Božjeg kraljevstva na zemlji. Naporno je radio na tome da predstavi svoja nova otkrivenja postojećim kršćanskim crkvama. Ali njegova nova učenja nisu bila dobro primljena.

Američki kršćanski misionari podcjenjivali su ga kao neškolovanog „narodnog propovjednika“. Korejski svećenici, ljubomorni na utjecaj koji je taj mladić imao na članove njihove crkvene zajednice, optužili su ga zbog podupiranja lažnih učenja. Unatoč njegovim brojnim naporima da dođe do postojećih kršćanskih crkava, oni nisu prihvatili njegove nove ideje. Rev. Moon uskoro je uvidio da će morati ići usamljenim putem pionirskog religijskog vizionarstva.

1946. godine, dok je kupovao rižu za svoju obitelj, Bog je rekao Rev. Moonu da ostavi svoju obitelji, bez da im to javi, i ode propovijedati u komunističku Sjevernu Koreju.

1946.- 50: Propovijedanje u komunističkoj Sjevernoj Koreji, zatočeništvo u „logoru smrti“ i bijeg na Jug

Rev. Moon na sudu u Sjevernoj Koreji

Prije Drugog svjetskog rata, središte korejskog kršćanstva bio je Pyongyang, sada glavni grad Sjeverne Koreje, nazvan „Jeruzalemom Istoka“. Među brojnim duhovnim crkvama bilo je puno onih koje su imale jaka mesijanska očekivanja. Neke od tih crkava primile su otkrivenja da će se Mesija roditi u Koreji i bile vođene na razne načine kako bi se pripremile primiti ga.

On je počeo javno propovijedati, unatoč opasnostima koje su prijetile od strane komunističke vlade. Kao siromašan propovjednik s novim tumačenjem Biblije, Rev. Moon bio je puno ranjiviji od voditelja postojećih učvršćenih crkava i zbog toga je bio među prvim religioznim osobama koju su zatvorili komunisti.

Optužen zbog ometanja društvenog reda i mira u studenom 1946. mladi svećenik je bio zatvoren i mučen. Policija je vjerovala da je mrtav i izbacila njegovo tijelo u zatvorsko dvorište. Neki njegovi sljedbenici pronašli su ga i odnijeli, te se brinuli za njegovo slomljeno tijelo. Pravim čudom, Rev. Moon je preživio i povratio svoju snagu. Neustrašivo, ponovo je počeo javno propovijedati.

Zatvorenički logor Hungnam

Težak rad u logoru smrti

U travnju 1948. bio je drugi put uhapšen i osuđen na pet godina teškog rada u zatvoru Hungnam. Bio je među prvim kršćanskim svećenicima poslanim u sjevernokorejski gulag sovjetskog tipa. Hungnam je bio logor istrebljenja u kojem su zatvorenici namjerno tjerani da rade sve do smrti. Samo nekolicina ih je preživjela duže od šest mjeseci. No ipak, u tom užasnom koncentracijskom logoru, Reverend Moon je preživio gotovo tri godine. Iako nije govorio ni riječ o Božanskom Principu, drugi zatvorenici tražili su od njega duhovnu snagu i postali njegovi sljedbenici.

25. lipnja 1950. sjevernokorejska vojska napala je Jug u munjevitom pokušaju da silom ujedini cijeli poluotok. Oružane snage UN-a i Amerike, pod vodstvom generala Douglasa MacArthura, oslobodile su okupirani Jug. Mjesec dana nakon zauzimanja Seula, oružane snage UN-a, došle su do vrata zatvora Hungnam. Znajući da su snage UN-a blizu, komunistička vlast u zatvoru počela je ubijati zatvorenike. Zatvorenički logor oslobodile su snage UN-a samo par sati prije planiranog smaknuća Reverend Moona.

Unatoč tom iskustvu u okrutnom zatvoreničkom logoru, Reverend Moon nije odmah pobjegao na Jug. Umjesto toga, vratio se u Pyongyang i proveo četrdeset dana tražeći članove svog raštrkanog stada. Konačno je našao nekoliko članova i zatim putovao pješice na jug s dvojicom od njih. Jedan od njegovih sljedbenika imao je slomljenu nogu i protivio se da će ih usporiti. Reverend Moon je ustrajao na tome da i njega povede te ga tijekom dugog putovanja gurao na biciklu ili nosio na leđima.

1950: Evangelizacija počinje ispočetka u izbjegličkom gradu Pusanu, u Južnoj Koreji

Prva crkva (Pusan)

Kao jedan od stotine tisuća radnih izbjeglica, Reverend Moon stigao je u južni lučki grad Pusan u kojem su on i jedan učenik izgradili prvu Crkvu ujedinjenja od odbačenih vojnih kartonskih kutija hrane. U to vrijeme govorio je svojim malobrojnim sljedbenicima da će jednog dana Božanski Princip biti raširen po cijelom svijetu. Prorekao je da će ljudi iz cijelog svijeta štovati taj brežuljak. Pretkazanja Reverend Moona zvučala su nevjerojatno. No, danas desetci tisuća ljudi hodočaste na to mjesto.

Započevši svoje evangelističko djelovanje na Jugu, nakon gotovo pet godina boravka na Sjeveru, Reverend Moon ponovo se sastao sa svojom ženom. Međutim, on je i dalje noću i danju bio posvećen svojoj duhovnoj misiji. Ona nije mogla prihvatiti tu njegovu predanost misiji, žrtvujući pritom svoju obitelj. Na kraju je predala zahtjev za razvod, unatoč snažnom protivljenju Reverend Moona i njegovim naporima da je odgovori od razvoda. (Njegovo jedino dijete iz tog braka i njegova obitelj vjerni su sljedbenici Reverend Moona.)

1954: Osnivanje Udruženja Svetog Duha za ujedinjenje svjetskog kršćanstva (poznato kao Crkva ujedinjenja)

Crkva u Seulu

Reverend Moon je 1. svibnja 1954. u Seulu osnovao Udruženje Svetog Duha za ujedinjenje svjetskog kršćanstva, Reverend Moonovu vjersku zajednicu koja se popularno zove svjetska „Crkva ujedinjenja“.

Crkva je odmah privukla sljedbenike s glavnog kršćanskog ženskog univerziteta, univerziteta Ewha, škole blisko povezane s korejskom vladom i glavnom strujom protestantskih skupina. Budući da se puno studentica priključilo crkvi, škola je poslala profesorice da to istraže. Kad se nekoliko profesorica također priključilo, umjesto da prihvate tu novu crkvu, škola ju je počela progoniti. Rektor univerziteta naredio je profesoricama i studenticama da napuste ili crkvu ili školu.

Istovremeno su novine u Seulu odjednom počele objavljivati uznemirujuće priče o Crkvi ujedinjenja, seksualnim orgijama i kako je Reverend Moon sjevernokorejski špijun. Reverend Moon je bačen u zatvor, da bi tjedan kasnije bio oslobođen jer nisu pronašli ništa za podizanje optužnice. Ponovo je sljedeće godine bio zatvoren zbog optužbe da izbjegava vojno novačenje, iako je u to upitno vrijeme bio u zatvoru Hungnam. Nakon nekoliko mjeseci zatočeništva i velike medijske popraćenosti, optužbe su bile odbačene. Njegovo puštanje na slobodu dobilo je samo kratku vijest u medijima. To je postao model za tajni dogovor između religijskih voditelja, vlade i medija koji do danas zatomljuju Reverend Moona i njegovu crkvu.

Usred tih ozbiljnih progonstava Reverend Moon je razvio zajednicu vjernih sljedbenika koja raste, poznata kao „plačuća crkva“ zbog molitva ispunjenih suzama Reverend Moona i njegovih sljedbenika.

Do 1957. crkve su bile osnovane u trideset korejskih gradova i mjesta.

1958.- 59: Prvi misionari poslani u Japan i Sjedinjene Države

Kasnih 50.-tih godina 20. st. poslani su prvi međunarodni misionari, jedan u susjedni Japan 1958., a dva u Sjedinjene Države 1959.

1960: Vjenčanje s Hak Ja Han Moon

Vjenčanje s Hak Ja Han Moon

16. ožujka 1960. godine Reverend Moon je blagoslovljen u svetom braku s Hak Ja Han. Nakon njihovog blagoslova uslijedilo je nekoliko nizova skupnog blagoslova braka njihovih sljedbenika.

Hak Ja Han i njezina majka, predana kršćanka, također je izbjegla na Jug tijekom Korejskog rata. Uskoro nakon toga priključile su se Crkvi ujedinjenja. Od njihovog vjenčanja gđa Hak Ja Han potpuno se posvetila podupiranju Reverend Moona i njegove misije.

Nepokolebljivim požrtvovnim životom, hrabrošću i dostojanstvom, stajala je uz svog supruga u svim poteškoćama, rodila 14-tero djece i postala baka više od 40 unuka.

1965: Reverend Moon kreće na svoju prvu svjetsku turneju, posjećujući 40 zemalja

1968: Osnovana je Međunarodna federacija za pobjedu nad komunizmom (IFVOC-The International Federation for Victory Over Communism)

IFVOC je bila prva od brojnih organizacija i aktivnosti koje je osnovao Reverend Moon da bi ostvario mirni pad komunizma. Reverend Moon je naučavao da komunizam treba ideološki pobijediti kroz edukaciju o zabludama marksizma i lenjinizma, nudeći protuprijedlog koji se sastoji od univerzalnih principa nazvanih Bogizam, konferencija, globalne mreže djelovanja, skupova i demonstracija u Aziji, Sjedinjenim Državama i Latinskoj Americi.

1971: Počinje misionarsko djelovanje Rev. Moona u Americi

Dolazak u USA

1971. godine Bog je zapovjedio Rev. Moonu da proširi svoje misionarsko djelovanje na svjetsku razinu odlazeći u Sjedinjene Države. Amerika, koja grli sve narode, rase i religije, predstavlja svijet. Sve što se događa u Americi ima globalne posljedice. On je izrazio zahvalnost za američku ulogu u oslobađanju njegove domovine. No, isto tako znao je da Bog očekuje puno više od te zemlje koja je tako bogato blagoslovljena.

Reverend Moonu je bilo jasno da se Amerika udaljila od svojih izvornih ideala.

1972: Reverend Moon održava svoju prvu javnu govornu turneju u sedam američkih gradova

Dvorana u New Yorku

Govorna turneja „Dan nade“ počela je 3. veljače u Dvorani Allice Tully u Lincoln centru u New Yorku i nastavila se u sedam velikih američkih gradova u cilju oživljavanja tradicionalnih židovsko-kršćanskih vrijednosti.

1972: Crkva ujedinjenja osnovana je u svih pedeset američkih država

Crkva ujedinjenja imala je svoja središta u deset država svijeta, a u 1972. godini voditelji pioniri poslani su u četrdeset država da osnuju središta Crkve ujedinjenja. Iste te godine, evanđeoski timovi u autobusima putovali su od države do države u kampanji prikupljanja članova kad je tisuće mladih ljudi prihvatilo njegovu poruku i posvetilo se Crkvi ujedinjenja.

1974: Reverend Moon govori pred mnoštvom od 25. 000 ljudi u njujorškom Madison Square Gardenu i drži govore u svih pedeset država

Nakon vrlo uspješnog događaja 18. rujna u Madison Square Gardenu, održani su javni govori a banketi su ugostili tisuće društvenih voditelja u svih pedeset država.

1974: Reverend Moon susreće se s predsjednikom Richardom Nixonom u Bijeloj kući

Rev. Moon i predsjednik Richard Nixon u Bijeloj kući

Reverend Moon sreo se s predsjednikom Sjedinjenih Država Richardom Nixonom za vrijeme krize Watergate. Kroz skupove i izjave u novinama on je poticao Amerikance da oproste napadnutom Richardu Nixonu tijekom skandala Watergate. Svaki savjetnik za javne odnose savjetovao bi mu protiv tog postupka, no on je pozivao Amerikance da „oproste, vole i ujedine se“.

Praktički nitko u to vrijeme nije bio voljan stati na stranu predsjednika na rubu opoziva, ali Reverend Moon ne odustaje kad primi Božje naredbe. Ujedno je predvidio ozbiljne posljedice odstupanja od američkog predsjedništva u svijetu kojem je i dalje prijetila opasnost od komunizma. Njegov poziv doživio je odbijanje, iako je njegova poruka „oprostiti, voljeti i ujediniti se“ utjelovljivala bit kršćanskog djelovanja.

1974: Počinje progonstvo u Americi

Kao posljedica brzog širenja pokreta u Sjedinjenim Državama, pokret je proživio razdoblje progonstva slično onome s kojim su u povijesti bili suočeni i drugi novi religijski voditelji i pokreti – novo je viđeno kao nešto neobično i prijeteće.

Reverend Moonov apel za istinsku kršćansku obnovu Amerike u početku je bio dobro dočekan i prihvaćen. Međutim, to prihvaćanje pokazalo se kao površno kad je 1974. on postao laka meta za tadašnje medije neprijateljski raspoložene zbog Reverend Moonove poruke „oprostiti, voljeti i ujediniti se“, koja se odnosila na skandal Watergate.

Nepristrani i objektivni izvještaji iz prošlosti zamijenjeni su prikazom Reverend Moona i njegove crkve u najgorem mogućem svjetlu. Razne vrste neosnovanih navoda iz Koreje bili su iskopani. U toj atmosferi histerije, entuzijazam i idealizam njegovih mladih sljedbenika protumačen je kao „ispiranje mozga“. Reverend Moon je opisan kao hipnotizer i agent inozemne vlade. Religijsko i rasno licemjerje i progonstvo, fenomen koji je u Sjedinjenim Državama star kao i zemlja sama, pokazao je svoje ružno lice. Iako su Sjedinjene Države utemeljene radi ostvarivanja religijske slobode, nažalost, religijska netolerancija vidi se i danas. Crkva ujedinjenja bila je tri desetljeća izložena silnim napadima američke religijske netolerancije.

1975: Crkva ujedinjenja širi se diljem svijeta, šaljući misionare u 120 zemalja

S crkvama već osnovanim u Koreji, Japanu, Sjevernoj Americi i zapadnim europskim državama, u svibnju 1975. Reverend Moon poslao je misionarske timove, koje su tvorili jedan Japanac, jedan Amerikanac i jedan Nijemac, u Aziju, Afriku, Bliski istok, Latinsku Ameriku i Oceaniju, ostvarujući time ukupan broj od 120 nacija koje imaju predstavnike Crkve ujedinjenja.

1975: Reverend Moon govori pred 1.2 milijuna ljudi na otoku Yoido, blizu Seula, na Skupu za zaštitu domovine

Govor pred 1.2 mil. ljudi

Reverend Moon nastavio je svoju turneju „Dan nade“, praćen svjetskim timom mladih sljedbenika iz Amerike, Europe i Azije, održavši govore u Japanu i Koreji te završivši skupom na otoku Yoido, blizu Seula, kojem je prisustvovalo 1.2 milijuna ljudi.

Reverend Moon je, na vrhuncu Hladnog rata za vrijeme velike napetosti između Sjeverne i Južne Koreje, govorio o odlučnosti i potrebi da se ustane protiv komunizma u Južnoj Koreji i stvori svijet u središtu s Bogom.

1975: Teološki fakultet Pokreta ujedinjenja (UTS – The Unification Theological Seminary) osnovan je u Barrytownu, u New Yorku

UTS

UTS je potpuno vjerodostojan stručni fakultet (za one koji već imaju stupnjeve B.A. i B.S.) koji pruža magistarske diplome iz Bogoslovlja i religijske edukacije. UTS je osnovan kao ekumenski fakultet i članovi fakulteta pripadaju raznim svjetskim religijama. Ne studirajući isključivo Teologiju ujedinjenja, studenti izučavaju filozofiju, psihologiju, svjetske religije i propovjedništvo ujedno kao i povijest, teologiju i svete spise židovstva, kršćanstva, islama i drugih svjetskih religija.

1975: Počinje međunarodno i međureligijsko djelovanje

Počevši s dijalogom na Teološkom fakultetu Pokreta ujedinjenja, Novim ekumenskim znanstvenim udruženjem za jedinstvo kršćana i nastavljajući s drugim inicijativama, poput Udruženja svjetskih religija, Reverend Moon radi na poticanju međureligijskog dijaloga, razumijevanja i suradnje da bi razriješio probleme siromaštva, rata, nepravde i raspada obitelji. 1985. godine na skupu Udruženja svjetskih religija sudjelovalo je oko 1000 uglednih religijskih voditelja i znanstvenika. Ključno socijalno učenje Reverend Moona jest da će najveće svjetske probleme najbolje riješiti religijski voditelji svojim međureligijskim djelovanjem prije nego političkim i ekonomskim potezima.

1976: Prilikom dvjestogodišnjice američke neovisnosti Reverend Moon govorio je pred 300.000 ljudi okupljenih oko spomenika Washingtonu na temu Božja nada za Ameriku

Skup oko spomenika Washingtonu

Dosad je to bio najveći religijski skup ikada održan u Washingtonu, D.C. Približno 300.000 ljudi svih vjera i boja kože došli su čuti njegov govor na festivalu „Bog blagoslivlja Ameriku“ 18. rujna 1976. Na tom povijesnom skupu Reverend Moon je pozvao Ameriku da ispuni svoj blagoslov kao jedna nacija pod Bogom i stvori „jedan svijet pod Bogom“. Sebe gleda kao „doktora“ ili „vatrogasca“ izvana koji je došao pomoći Americi da kao nacija položi svoj veliki treći „test“, onaj komunizma koji „niječe Boga“ i oživi svoje religijsko nasljeđe. Proglasio je da Crkva ujedinjenja sa svojom „ideologijom apsolutno usmjerenom na Boga“ ima „snagu probuditi Ameriku i u toj zemlji postaviti model idealne nacije“.

1978: Reverend Moon osniva Pokret Domaće crkve (Home Church)

Reverend Moon je 1978. pozvao članove iz cijelog svijeta u Englesku, gdje im je davao svakodnevno vodstvo i poslao ih po zemlji da služe ljudima u projektu zvanom „Domaća crkva“. Dao je upute članovima iz čitavog svijeta da izaberu područje od 360 domova i služe ljudima te budu primjeri Božje ljubavi.

1983: Istraga i podizanje optužnice od strane vlade Sjedinjenih Država

Pod jakim pritiskom nekolicine političara koji su vidjeli lak način da prikupe naklonost glasača razljućenih lošim novinskim natpisima o Reverend Moonu i Crkvi ujedinjenja, vlada Sjedinjenih Država pokrenula je prenapuhanu službenu istragu o Reverend Moonu, uključivši gotovo dvadeset saveznih agencija. Saslušanja su održana na Capitol Hillu da bi upozorili na opasnost od novih religijskih pokreta.

U međuvremenu, istraga Službe za unutarnje državne poreze podigla je lukavu političku optužnicu protiv Reverend Moona. Ta optužnica, podignuta 1981. teretila ga je za neplaćanje poreza na dohodak prije gotovo deset godina, ujedno kao i za urotu da se izbjegne taj porez. Ukupan iznos navodno neplaćenog poreza bio je manje od 8.000 dolara. Nitko u Sjedinjenim Državama nikada nije bio optužen za neplaćanje poreza za tako mali iznos. No, prava svrha optužnice bila je natjerati Reverend Moona na napusti Ameriku.

Međutim, vlada Sjedinjenih Država i neki političari podcijenili su duhovnost Rev. Moona i predanost njegovoj misiji u Americi. Kad je optužnica bila podignuta, Reverend Moon je bio u Koreji. Njegovi odvjetnici savjetovali su mu da se ne vraća u Ameriku, budući da između Sjedinjenih Država i Koreje nije postojao sporazum o izručenju te bi ostajući u Koreji mogao izbjeći osudu i zatvor. Međutim, on nije poslušao njihov savjet. On je bio, ipak, Božji čovjek a ne zločinac koji bježi pred zakonom. Odmah se vratio u Sjedinjenje Države. Rekao je svojem savjetniku: „Neću napustiti svoju misiju u Americi. To neću nikad napraviti.“

„Neću napustiti svoju misiju u Americi. To neću nikad napraviti.“

Nakon dolaska u New York, na optužbu Saveznog okružnog suda rekao je samo jednu rečenicu: „Časni sude, nisam kriv.“ Ishod sudskog postupka bio je unaprijed određen. Proglašen je krivim i optužen na osamnaest mjeseci u saveznom zatvoru. Kad je Vrhovni sud odbio saslušati taj slučaj, unatoč izjavama četrdeset prijatelja – uglednih kršćanskih voditelja, pravnih udruga, grupa za građansku slobodu i državnih vlada, on je bio spreman otići u zatvor.

No i dalje, Ministarstvo pravosuđa pokušalo se nagoditi s odvjetnicima Reverend Moona, odlučni ostvariti svoj cilj da on zauvijek napusti Sjedinjene Države. Uz uvjet da Reverend Moon ode u Koreju i nikadase više ne vrati u Sjedinjene Države, rekli su da će vlada odbaciti njegovu zatvorsku kaznu. On je to odlučno odbio. Njegov komentar je bio: „Mora da je Božja volja da idem u zatvor. Mora postojati providnosni razlog zašto moram ići tim putem.“ Zatočeništvo nije bilo nešto novo za Reverend Moona. On je već pretrpio kaznu zatvora u Sjevernoj Koreji, Južnoj Koreji i Japanu tijekom Drugog svjetskog rata.

1984: Vodeći religijski voditelji optužnicu su nazvali ozbiljnim kršenjem religijske slobode

Protesti protiv nepravde

U međuvremenu su diljem zemlje održani protesti protiv nepravde koju je pretrpio Reverend Moon, kao posljedice religijskog progonstva. Mnogi kršćanski voditelji, koji ga nisu ni poznavali ni brinuli o njemu, shvatili su da je vlada napravila ozbiljan napad na religijsku slobodu. Kršćani, uključujući Nacionalno vijeće crkava predvođeno Rev. Deanom Kelleyem i nevjerskim grupama, koje predstavljaju više od 160 milijuna Amerikanaca, stali su u njegovu obranu.

1984: Pododbor Gornjeg doma (Senata) Sjedinjenih Država objavio je izvješće da je u Reverend Moonovom slučaju poreza „služena nepravda umjesto pravde“

Pododbor Gornjeg doma (Senata) Sjedinjenih Država objavio je sljedeće izvješće o proglašenju krivim Reverend Moona:

„Optužili smo stranca za naše obale zločina i hotimičnih prijestupa zbog postupka kojeg primjenjuje velik postotak naših vlastitih religijskih voditelja, naime, čuvanje sredstava crkve na bankovnim računima koji su na njihovo osobno ime. To rade katolički svećenici. Baptistički svećenici to rade i tako je uradio Sun Myung Moon … proglasili smo krivim stranca koji ne govori engleski zbog utaje poreza na prvim poreznim obrascima koje je ispunio u ovoj zemlji. Čini se da mu nismo dali poštenu priliku da razumije naše zakone. Nismo tražili civilnu kaznu kao način poravnavanja računa. Nismo mu pružili priliku da mu vjerujemo u tom sumnjivom ili nejasnom slučaju. Radije smo prihvatili neobičnu teoriju o poreznom novčanom dugu manjem od 10 000 dolara i preokrenuli je u presudu da je kriv i osudili na osamnaest mjeseci u saveznom zatvoru.

Nakon što je moj Pododbor pažljivo i objektivno ponovno pregledao taj slučaj (porez Reverend Moona) s obje strane, duboko osjećam da je nepravda a ne pravda bila služena. Slučaj Moon šalje snažan znak da ukoliko su nečiji pogledi i shvaćanja dovoljno nepopularni, ova zemlja će pronaći način da ne bude tolerantna nego da sudi. Ne vjerujem da ste mogli vi ili ja ili bilo tko drugi, bez obzira koliko nevini bili, biti jači od združenih snaga našeg Ministarstva pravosuđa i pravosudnog suda u slučaju kao što je Reverend Moonov.“

1984.-85: Zatvorenički život u Americi

Rev. Moon s Rev. Kamiyamom u saveznom zatvoru Danbury

Bez ogorčenja, Rev. Moon je odslužio svoju kaznu u saveznom zatvoru Danbury, šestom zatvoru u svom životu. Brzo je osvojio poštovanje ostalih zatvorenika zbog svoj poniznog i prijateljskog ponašanja.

20. kolovoza 1985. Reverend Moon je oslobođen nakon punih trinaest mjeseci zatvora. Prilikom njegovog puštanja na slobodu, vodeći kršćanski voditelji i oni za civilna prava, zajedno s Reverend Jerryjem Falwellom iz Moralne većine i Reverend Josephom Loweryjem iz Južnjačke kršćanske konferencije lidera, održali su konferenciju za novinare govoreći o nepravdi počinjenoj Reverend Moonu progonstvom i zatvaranjem te pozdravljajući njegov povratak.

1984: Osnovan The Washington Times: druge po kvaliteti dnevne novine u Washingtonu, D.C.

Za vrijeme svojeg zatočeništva u Danburyju, Reverend Moon je 1984. osnovao The Washington Times, koje su postale druge najveće dnevne novine u glavnom gradu Amerike. Reverend Moon je osnovao Washington Times prvo da bude sredstvo pomoći u mirnom padu komunizma, cilj postignut zajedno s Reaganovom administracijom, te zatim da sa završetkom Hladnog rata promiče obiteljske vrijednosti i podupire ulogu religije u društvu.

1990: Susret Reverend Moona i gđe Moon sa sovjetskim predsjednikom Mihailom Gorbačovom

Rev. i gđa Moon s predsjednikom Gorbačovom

Reverend Moon je 1990. u Moskvi organizirao veliku konferenciju za svjetske medijske voditelje i bivše predsjednike država. To je bilo ispunjenje obećanja koje je dao 1976. godine da će jednog dana organizirati „veliki skup za Boga u Moskvi“. Za vrijeme te konferencije Reverend i gđa Moon sreli su se sa sovjetskim predsjednikom Mihailom Gorbačovom. Putem nekoliko intervjua, na televiziji i tisku, prenio je poruku nade narodima koji žive u Sovjetskom savezu, požurujući ih da se okrenu Bogu. Kao jaki protivnik komunizma, Reverend Moon naučavao je da je ideologija pogrješna ali da je došao voljeti komuniste (ljude). Od pada Sovjetskog imperija, organizira brojne aktivnosti da pomogne bivšim komunističkim zemljama u njihovoj tranziciji k demokraciji i slobodi.

1991: Susret Reverenda i gđe Moon sa sjevernokorejskim predsjednikom Kim Il Sungom

Rev. i gđa Moon s Kim Il Sungom

1991. Reverend Moon je napravio presudan korak prema uspostavljanju svjetskog mira kroz mirno ujedinjenje Sjeverne i Južne Koreje. Riskirajući svoj život, otputovao je u Sjevernu Koreju u prosincu 1991. i sreo se s predsjednikom Kim Il Sungom, pod čijim je režimom bio mučen i poslan u radni logor. Njegov cilj bio je pronaći način kako premostiti jaz između dvije države. Sjevernokorejski vladar, koji je četrdeset gona zabranjivao religiju, sreo je i ljubazno dočekao Reverend Moona i gđu Moon. Za vrijeme tog posjeta Reverend Moonu je bilo dozvoljeno posjetiti svoje rodno mjesto i kuću u kojoj se rodio, položivši cvijeće na grobove svojih roditelja i zagrlivši se u suzama s ponosnom preživjelom rodbinom.

1992: Osnovana Međunarodna federacija žena za svjetski mir i gđa Hak Ja Han Moon započinje svoje javne aktivnosti za mir

U 1992. gđa Hak Ja Han Moon, predana supruga i majka 14-tero djece, započela je svoje javne aktivnosti za mir u svijetu krenuvši na svjetsku govornu turneju. Njezina misija je istovremeno voditi mirovne zadatke i promicati središnju ulogu žena u izgradnji pravednog i mirnog društva. Danas, nakon toliko godina intenzivnog međunarodnog rada, gđa Moon priznata je kao jedna od najdjelotvornijih ženskih voditeljica u svijetu. Držala je govore na raznim prestižnim mjestima kao što su Capitol Hill u Washingtonu, D.C., Ujedinjeni narodi u New Yorku, Kremlin, Velika dvorana u Pekingu i kongresne zgrade u Japanu, Koreji i Kanadi. Vjerojatno ni jedna druga žena voditeljica nije govorila pred tolikim velikim brojem ljudi i u toliko puno zemalja kao gđa Moon.

Njezina prva svjetska turneja 1993. godine odvela ju je u 44 grada u Americi, 27 gradova u Japanu, 40 univerzitetskih kampusa u Koreji i 41 državu diljem svijeta. 2006. godine, praćena svojom odraslom djecom i unucima, održala je dvije svjetske turneje za mir nevjerojatnim tempom – svaki dan u drugoj zemlji. Ona i njezina obitelj govorili su pred oduševljenim auditorijem u 120 zemalja Azije, Europe, Afrike, Bliskog istoka, Oceanije i Latinske Amerike. Bila je primljena kao dostojanstvenica i srela se s brojnim čelnicima država, istaknutim religijskim i političkim voditeljima.

1996: Osnovana Federacija obitelji za mir u svijetu

Sa osnivanja FFWP-a

1996. godine Reverend Moon je objavio kraj doba Udruženja Svetog Duha za ujedinjenje svjetskog kršćanstva. Umjesto toga osnovao je Federaciju obitelji za mir u svijetu i ujedinjenje, tvoreći mrežu djelovanja obitelji svih rasa, religija i kultura, sjedinjenih u jednom vjerovanju da u središtu s Božjom ljubavi, sretni brakovi i uspješne obitelji su temelji za rješavanje najosnovnijih problema društva.

1999: Osnovana Međunarodna i međureligijska federacija za mir u svijetu (IIFWP)

IIFWP

Reverend Moon predlaže osnivanje međunarodnog vijeća religijskih, civilnih i političkih voditelja da upotpuni djelovanje Ujedinjenih naroda u očuvanju mira. IIFWP, poznatija kao Opća mirovna federacija (UPF) od 2005., aktivna je u 190 zemalja s oko 110.000 „ambasadora mira“ koji rade za mir u svojim zemljama i svijetu. IIFWP je nevladina organizacija s posebnim savjetodavnim položajem pri Ekonomskom i socijalnom vijeću UN-a.

2001: Reverend Moon odgovara na 11. rujan organiziravši konferencije koje govore o međureligijskom konfliktu

Prva konferencija održana je u samom New Yorku u listopadu 2001. za religijske i političke voditelje iz cijelog svijeta; druga, kakve još nije bilo za svjetske islamske voditelje u Indoneziji u prosincu 2001., zvala se: Islam i budući svijet mira, odražavajući povjerenje Reverend Moona da bi islam mogao biti glavni partner u globalnoj potrazi za mirom.

2003: Počinje inicijativa za mir na Bliskom istoku

Reverend Moon posvetio se rješavanju najvećih svjetskih nerješivih izazova – postizanje mira na Bliskom istoku i mirno pomirenje Sjeverne i Južne Koreje. Inicijativa za mir na Bliskom istoku služi kao primjer njegovog pristupa rješavanju problema pozivajući voditelje iz svih područja, uključujući vladu, akademski svijet, religiju i umjetnost, da se pridruže međureligijskim mirovnim misijama na problematičnim mjestima svijeta.

2005: Osnovana Opća mirovna federacija (Universal Peace Federation – UPF) na šest kontinenata

Zadaća Opće mirovne federacije jest stvoriti globalno vijeće religijskih i drugih voditelja kao nadopuna i podrška mirovnom djelovanju Ujedinjenih naroda. Ima Globalno mirovno vijeće s istaknutim voditeljima sa svih kontinenata i imat će Mirovne snage da posreduju na problematičnim svjetskim mjestima.

2005: Najavljen projekt izgradnje tunela kroz Beringov tjesnac

2005.-2006:Tri pokoljenja obitelji Moon donosi poruku mira u 120 zemalja

Djeca Rev. Moona završila govornu turneju u 120 zemalja

2006: Svečano otvorena Palača mira Cheon Jeong Gung, muzej i centar za sastanke

Palača mira

Nazvan „Vatikanom Istoka“, Muzej mira Cheon Jeong Gung i centar za sastanke je veličanstvena zgrada u predivnim korejskim planinama, udaljenim dva sata od Seula i blizu sjevernokorejske granice. Kao zgrada za sastanke, dizajnirana je da bude najistaknutiji konferencijski centar gdje će se sastajati svjetski voditelji da naprave plan za novo doba mira i blagostanja.